Prvi svjetski rat

Prvi svjetski rat bio je globalni rat uglavnom vođen na teritoriji Evrope a koji je započeo 28. juna 1914. godine i trajao do 11. novembra 1918. godine. Od vremena izbijanja do početka Drugog svjetskog rata, nazivan je jednostavno svjetski rat ili Veliki rat, a nakon toga Prvi svjetski rat, termin koji se uglavnom i koristi. U Americi je prvobitno nazvan Evropski rat ali se i danas često naziva Veliki rat (eng. Great War). Sa 70 miliona mobilisanih vojnika, od čega njih 60 miliona u Evropi, rat se s pravom smatra kao jedan od najvećih ratova u historiji čovječanstva. Kao rezultat ratnih aktivnosti stradalo je 9 miliona vojnika i 7 miliona civilnih žrtava. Bio je to jedan od najsmrtonosnijih sukoba u historiji, koji je otvorio put velikim političkim promjenama, uključujući i revolucije u mnogim zemljama.

Rat se vodio između velikih svjetskih ekonomskih sila koje su bile svrstane u dva suprotna saveza: Saveznici (Velika Britanija, Francuska i Rusija) i Centralne sile (Njemačka i Austro-Ugarska). Ovi savezi su se reorganizirali i uključili su više država u rat: Italija, Japan i SAD su se pridružile Saveznicima a Osmanlijsko carstvo i Bugarska Centralnim silama.

Iako je oživljavanje imperijalizma glavni uzrok, neposredni povod za rat je bio atentat na austrijskog nadvojvodu Franza Ferdinanda, prijestolonasljednika Austro-Ugarske, od strane srpskog nacionaliste Gavrila Principa u Sarajevu 28. juna 1914. godine. Ovo je pokrenulo diplomatsku krizu kada je Austro-Ugarska isporučila ultimatum Srbiji. U toku jedne sedmice, velike sile su bile u ratu, a sukob se proširio širom svijeta.

Dana 28. jula, Austro-Ugarska je objavila rat i pokrenula invaziju na Srbiju. Rusija se mobilizirala, Njemačka je napala neutralnu Belgiju i Luksemburg prije polaska na Francusku, a Velika Britanija je objavila rat Njemačkoj. Francuska je zaustavila njemačku vojsku na svojoj granici, i ta granica će biti poznata kao zapadni front, koji će se vrlo malo promijeniti sve do 1917. godine. U međuvremenu, na istočnom frontu, ruska vojska je bila uspješna protiv Austro-Ugarske, ali je zaustavljena od strane Njemačke. U novembru 1914. godine Osmanlijsko carstvo se pridružilo ratu, otvorivši frontove na Kavkazu, Sinaju i Mezopotamiji. Italija i Bugarska su ušle u rat 1915. godine, Rumunija 1916. a SAD 1917. godine.
Rat je proizveo revoluciju u Rusiji u martu 1917. godine i naknadnu revoluciju u novembru, što je dovelo do primirja između Centralnih sila i Rusije. Dana 4. novembra 1918. godine Austro-Ugarska je pristala na primirje. Njemačka koja je imala problema sa revolucionarima pristala je na primirje 11. novembra 1918. godine čime je okončan rat pobjedom saveznika.
Do kraja rata, četiri glavne imperijalne sile - Njemačko carstvo, Rusko carstvo, Austro-Ugarska i Osmanlijsko carstvo - prestale su da postoje. Države nasljednice su izgubile značajnu teritoriju. Karta Evrope je ponovo nacrtana, s nekoliko obnovljenih ili stvorenih nezavisnih država. Liga naroda je formirana s ciljem sprečavanja ponavljanja ovakvih užasnih sukoba. Ovaj cilj nije uspio. U oslabljenim državama obnovio se evropski nacionalizam i njemački osjećaj poniženja doprinio je porastu fašizma i stvaranja uvjeta za Drugi svjetski rat.




Sarajevski atentat

28. juna 1914. godine austrijski nadvojvoda Franz Ferdinand je posjetio glavni grad Bosne i Hercegovine, Sarajevo. Grupa od šest atentatora (Cvjetko Popović, Gavrilo Princip, Muhamed Mehmedbašić, Nedeljko Čabrinović, Trifko Grabež, Vaso Čubrilović) iz nacionalističke grupe Mlada Bosna, koja je bila desna ruka grupe Crna ruka, su se okupili na ulici gdje je trebala proći nadvojvodina povorka. Čabrinović je bacio bombu na automobil, ali je promašio. Tako je ozlijedio nekoliko ljudi u blizini, ali je konvoj sa Franzom Ferdinandom nastavio. Sat vremena kasnije, kada se Franz Ferdinand vraćao iz posjete Sarajevskoj bolnici, konvoj je pogrešno skrenuo u ulicu gdje je, slučajno, Princip stajao. Iz pištolja Princip je ubio Franza Ferdinanda i njegovu suprugu Sofiju. Reakcija među ljudima u Austriji je bila blaga, gotovo ravnodušna. Historičar Zbynek Zeman je kasnije napisao: "Događaj nije izazvao bilo kakav dojam. U nedjelju i ponedjeljak (28. i 29. juna), gužve u Beču, ljudi su slušali muziku i pili vino, kao da se ništa nije dogodilo".



Krizni juli


Atentat je doveo do diplomatskog manevriranja između Austro-ugarske, Njemačke, Rusije, Francuske i Velike Britanije koji je nazvan Krizni juli. Vjerujući da se srpski oficiri (pripadnici grupe Crna ruka) nalaze u Srbiji, Austro-Ugarska je dala Srbiji ultimatum sa deset zahtjeva s namjerom da izazove rat sa Srbijom. Kada se Srbija složila sa samo osam od deset zahtjeva, Austro-Ugarska je objavila rat 28. jula 1914. godine. Strachan tvrdi: "Da li je dvosmisleni i rani odgovor Srbije napravio bilo kakvu razliku u austro-ugarskom ponašanju koje je bilo sumnjivo. Franz Ferdinand nije bio ona vrsta ličnosti koja je imala popularnost, a njegov nestanak nije bacio carstvo u najdublju žalost".

Rusko carstvo nije željelo da omogući Austro-ugarskoj da eliminiše njen uticaj na Balkanu, dajući podršku dugogodišnjem srpskom štićeniku, i naredivši djelimičnu mobilizaciju dan kasnije, 29. jula. Njemačka se mobilizirala 30. jula, a Rusija je odgovorila proglašavajući punu mobilizaciju tog istog dana. Njemačka je nametnula ultimatum Rusiji preko svog ambasadora u Berlinu. Rusija je odgovorila nudeći pregovore o uslovima za mobilizaciju. Međutim, Njemačka je odbila da pregovara, te je objavila rat Rusiji 1. augusta 1914. godine.

Njemački ratni plan, Schliefenov plan, oslanjao se na brzu masivnu invaziju Francuske s ciljem otklanjanja prijetnje na Zapadu, prije uključivanja u rat protiv Rusije. Istovremeno sa ruskom mobilizacijom, njemačka vlada je izdala zahtjeve Francuskoj da ona bude neutralna. Francuski kabinet se opirao vojnom pritisku da započne neposrednu mobilizaciju i naredila je svojim trupama da se povuku 10 km od granice kako bi se izbjegli bilo kakvi incidenti. Njemačka je napala Luksemburg 2. augusta, a 3. augusta objavila je rat Francuskoj. Dana 4. augusta, nakon što je Belgija odbila da dozvoli njemačkim trupama da pređu njenu granicu prema Francuskoj, Njemačka je objavila rat Belgiji. Time je Velika Britanija objavila rat Njemačkoj 4. augusta 1914. nakon britanskog ultimatuma da Belgija mora biti neutralna.


Izvor : wikipedia.org

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Trojanski rat - zanimljivosti

Slika
Trojanski rat  je legendarni desetogodišnji  rat  između udruženih Grka protiv stanovnika grada Troje. Tradicija rat stavlja u razdoblje  1194. p. n. e.  -  1184. p. n. e. Povod Trojanskog rata je otmica  Helene , najljepše žene na svijetu i supruge spartanskog kralja  Menelaja . Nju je oteo  Paris , sin trojanskog kralja  Prijama . Grci, udruženi i nadmoćniji, deset godina neuspješno opsjedaju Troju. Na kraju grad osvajaju varkom; prave se da napuštaju opsadu i odlaze ostavljajući pred Trojom drvenog konja. Trojanci konja uvlače u grad usprkos upozorenjima proročice  Kasandre  i svećenika  Laokonta . Grčki ratnici skriveni u konju otvaraju gradska vrata, pa grad biva osvojen. U vrijeme kada je bio Trojanski rat, prema legendi je živjela najljepša žena na svijetu, Helena. Ona je bila žena spartanskog kralja Menelaja. Menelaj je bio brat Agamemnona, tzv. kralja nad kraljevima. On je dugo vremena r...
Pročitajte više

Edvard VI

Slika
Edvard VI.  (Hampton Court Palace,  12. listopada   1537 . – Greenwich Palace,  6. srpnja   1553 .),  engleski  kralj. Bio je sin  engleskog  kralja  Henrika VIII.  i  Jane Seymour  koja je umrla dvanaest dana po njegovu rođenju. Nekoliko dana nakon rođenja dobio je titulu  Princa od Walesa  koja ga je automatski označila kao  Henrikova  nasljednika. Njegov rani odgoj preuzela je na sebe, nakon što je postala  Henrikova supruga,  Katarina Parr . Edvard je bio vrlo boležljivo dijete i pretpostavlja se da je patio od  tuberkuloze  (neki izvori navode i od  sifilisa  od kojeg je patio navodno i  Henrik VIII. ). Iz tih razloga Edvarda su držali prilično izolirano od ostalih vršnjaka te se Edvard slijedom toga silno želio izboriti za svoju slobodu. Usprkos boležljivosti Edvard je bio inteligentno dijete koje je za učitelje imao neke od najvećih umova u  Engl...
Pročitajte više

Henrik VIII

Slika
Henrik VIII.  ( Greenwichu ,  28. lipnja   1491 . –  London ,  28. siječnja   1547 .), bio je kralj  Engleske  i gospodar  Irske . Mladost Potječe iz  dinastije Tudorovih . Rođen je u Palači Placentia pored  Greenwicha  kao treće dijete  Henrika VII.  i Elizabete od Yorka. Još kao sasvim malo dijete dobio je titulu vojvoda od Yorka. Njegov stariji brat, princ Artur, bio je službeni nasljednik engleske krune i on je, slijedom sporazuma  Henrika VII.  i  Kraljevine Španjolske  oženio šesnaestogodišnju  Katarinu Aragonsku   1501 . godine.  1502 . godine, Artur se razbolio i ubrzo umro. Četrnaest mjeseci kasnije  Henrik VII.  je, tada trinestogodišnjeg Henrika, koji je i službeno postao nasljednik krune, uz  papinu  dozvolu, zaručio za tada osamnaestogodišnju bratovu udovicu  Katarinu Aragonsku . Kada je  1505 ,  Henrik VII.  izgubio...
Pročitajte više